Službene web stranice
NK BARANJAC TOPOLJE
Slika govori 1000 riječi...
U nedostatku pisane riječi o našem klubu, odlučili smo se napraviti presijek
dijelovanja kluba kroz fotografije. Imena nekih igrača nisu nam poznata. Fotografije su poredane kronološki.
|
Jedna od najstarijih generacija. Imena igrača su nepoznata.
|
|
Stoje s lijeva: Adam Topalov, Franjo Kokić, nepoznat, Adam Drventić, Franc Lešing, nepoznat.
Čuče: Stipo Retkovac, Đuro Peršić, Adam Gorjanac, Pavo Gorjanac, Stipo Gorjanac.
|
|
Stoje s lijeva: Nikola Sorić, Đuro Županić, Stipo Andrić, Stipo Retkovac, Đuro Peršić, Franc Lešing, Adam Topalov, Vojislav Galić, Janoš Štec stariji.
Čuče: Spasoje Jančić, Marko Jakšić, Vlado Bubalović, Pavao Guksić, Franjo Kokić.
|
|
Pavao Guksić, Slavko Miković, Franjo Kokić, Adam Stipankov, Marko Kešić, Franc Lešing, Josip Čipanj, Stipo Gorjanac, Pavo Gorjanac, Stjepan Knežević, Vlado Bubalović.
|
|
Stjepan Knežević, Pavo Gorjanac, Adam Gorjanac, Đuro Peršić, Adam Topalov, Stipo Andrić, Franc Lešing, Adam Stipankov, Franjo Kokić, Đuro Lukin, Pavao Guksić.
|
|
Stoje s lijeva: Pavao Guksić, Adam Marković, Franc Lešing, Slavko Zalaj, Stipo Andrić, Adam Gorjanac.
Čuče: Pavo Gorjanac, Pišta Peršić, Josip Riba, Božidar Šenhof, Matija Matijević, Stjepan Knežević.
|
|
Stoje s lijeva: Luka Topalov, Franc Lešing, Adam Katušin, Marko Topalov, Boris Koščalek, Matija Matijević, Stjepan Knežević.
Čuče: Stipo Bartolov, Adam Marković, Janoš Štec stariji.
|
|
Stoje s lijeva: Marko Jakšić, Boris Koščalek, Marko Topalov, Vinko Dojkić, Zoran Petrović, Stipo Topalov, Marko Lukačev, Vinko Guksić, Radisav Radivojević, Stjepan Knežević, Adam Ilijašev.
Čuče: Adam Marković, Božidar Šenhof, Jospi Riba, Željko Bubalović, Pavo Gorjanac, Slavko Zalaj, nepoznat, Stipo Matijević.
|
|
Stoje s lijeva: Slavko Marković, Marko Jakšić, Vinko Dojkić, Stjepan Knežević, Stipo Topalov, Jakša Bunjevac, Luka Topalov, Matija Matijević, Marko Topalov, Nikola Markan, Adam Ilijašev, Pavo Gorjanac, Adam Topalov, Aleksandar Žeks, Ante Lujetić, Miljenko Čuljak.
Čuče: Stipo Šovakov, Adam Marković, Željko Bubalović, Josip Riba, Adam Tigandžin, Marko Lukačev, Slavko Zalaj, Božidar Šenhof, Vlado Bubalović.
|
|
Stoje s lijeva: Stjepan Knežević, Adam Nemet, Vinko Topalov, nepoznat, Stipo Kovačev, Radisav Radivojević, Mićo Milenković, Josip Sić, Pero Budimir.
Čuče: Adam Marković, Marko Lukačev, Janoš Štec mlađi, Ivan Kešić, nepoznat, nepoznat.
|
|
Stoje s lijeva: Karolj Belec, Stjepan Knežević, Pavo Gorjanac, Vinko Topalov, Darko Drevenšek, Nikola Markan, Aleksandar Žeks.
Čuče: Štibi, nepoznat, Ladislav Dojkić, Vinko Guksić, Josip Časar.
|
|
Finale Kupa Baranje:
Stoje s lijeva: Marko Iliškov, Nikola Markan, Radisav Radivojević, Pavo Gorjanac, Zoran Petrović, Cvetko Manić, Štibi, Stjepan Knežević, Marko Jakšić.
Čuče: Josip Časar, Časar, Ivan Kešić, Adam Marković, Josip Riba, nepoznat, Radivojević, Branko Stupar.
|
|
Stoje s lijeva: Radisav Radivojević, nepoznat, Cvetko Manić, Pavo Gorjanac, Nikola Markan, Stjepan Knežević, Mirko Stupar, Ante Lujetić.
Čuče: nepoznat, Josip Riba, Ivan Kešić, Zoran Petrović, Josip Časar.
|
|
Stoje s lijeva: Zoran Petrović, Vlado Ključarić, nepoznat, Nedeljko Đurić, Janoš Štec mlađi, Maksimović.
Čuče: Ivan Kešić, Stevo Štec, Josip Riba, Zlatko Marković, Darko Mumlek, Josip Lešing.
|
|
Stoje s lijeva: Zoran Petrović, Cvetko Manić, Nedeljko Đurić, Radisav Radivojević, Stjepan Knežević, Adam Nemet.
Čuče: Pero Budimir, Mićo Milenković, Antun Olah, Josip Sić, Stipo Kovačev.
|
|
Stoje s lijeva: Ignjac Marić, Adam Nemet, Ivica Drventić, Janoš Štec mlađi, Nedeljko Đurić, Darko Mumlek, Tibor Feher.
Čuče: Vlado Ključarić, Stipo Knežević, Josip Riba, Dragan Nešić, Stevo Štec.
|
|
Stoje s lijeva: Đuro Post, Janoš Štec mlađi, Karlo Vodušek, Maksimović, Zoran Petrović, Zlatko Nemet, Tibor Feher.
Čuče: Josip Vodušek, Tomo Dokl, Stipo Knežević, Ivan Kešić, Josip Riba, Stevo Štec.
|
|
Stoje s lijeva: Nedeljko Đurić, Ivan Kešić, Stanković, Ivica Andrić, Stipo Vinojčić, Stevica Oršulić, Nedelkovski, Stipo Andrić.
Čuče: Tibor Feher, Đuro, Adam Damijanov, Zlatko Nemet, Josip Urtajl, Zlatko Borić.
|
Kako je stvoren NK Baranjac...
Članak je napisao gospodin Luka Topalov, jedan od najstarijih članova kluba.
Bilo je to davne 1944. godine kada je sva Europa bila u ratu. Baranja je oslobođena 17. 11. 1944. godine. 20. 12. 1944. povučeni su svi u vojsku, od godišta 1917 – tog do 1927 – og. Kako su bili kod kuće samo mladići do 16 godina, stvorena je omladinska organizacija, koja je vodila naše selo. Tako je omladina napravila i nogometno igralište.
Nogometni klub je osnovao mjesni odbor, to su bili sve stariji ljudi priko 30 godina. Tako se nogometni klub zvao „TANK“, što je značilo Topoljski aktivni nogometni klub. Pošto je bilo u novome društvu sve novo, tako je i naš klub dobio novo ime. Bilo je niz prijedloga da se zove „Podunavac“, „Šokadija“, pa i “Patava“, na koje je Bartolov Marko „Maćala“ predložio da se zove „Baranjac“. Bartolov je ujedno i bio tajnik mjesnog odbora kao i tajnik nogometnog kluba.
Prvih godina nije bilo službenih utakmica, sve do jeseni 1957. godine kada su se svi vratili iz vojske. Tako je prva utakmica odigrana u jesen 1947. na našem sadašnjem igralištu sa Duboševicom. Rezultat je bio 1:7. Duboševica je imala komplet opremu, a mi nismo imali ništa, neki u čarapama, neki i bosi, neki cipele, a neki i gumane opančiće. Eto tako je bila odigrana prva utakmica našega „Baranjca“.
Evo da vam opišem kako je postignut prvi gol za „Baranjac“. Približava se kraj utakmice i dođe Marko Iliškov zvani „Đeđa“ i on bi, kaže, malo igro. Zasuče on nogavice na hlačama, obuven u šarene čarapke, svi su se smijali pa i golman Duboševice. Udari Marko loptu čarapkom, padne čarapka, padne Marko ali lopta ode polako u gol. Eto tako je pao prvi gol za naš „Baranjac“.
Najveći problem bio je kako doći do opreme, nema novaca, nema robe. Tako je došlo malo robe u zadružni dućan, pa smo dobili bilo i crno platno, pa nam je Mato „Šnajder“ sašio prve dresove. Dresovi su izgledali ovako: bijeli dres, crna kragna, na grudima dio crnoga platna, kratki rukavi, oko ruba crna traka i crne gaćice. Posli toga dobili smo i nove kopačke bile boje. Do novca se teško dolazilo, tako da smo uvijek pravili razne zabave i priredbe na kojima se točilo piće kako bi došli do novca. Uvik smo bili složni „Baranjac“, omladina i vatrogasci, uvik smo radili svi za sve. Tako je napredovao naš „Baranjac“.
Imali smo igrače sa strane koji su bili zaposleni u zadruzi. Sa našim radom i zaradom uspili smo sagraditi gostionicu. Kada je bila gotova gostionica došlo je do nekih neslaganja od strane naših političara, tako da „Baranjac“ ulazi u veliku krizu, a bilo je to 1966. godine. Svi rukovodioci napuštaju „Baranjac“, odlaze u suce i delegate i otpuštaju sve strane igrače. Bili smo oslabljeni, ali smo se održali u toj ligi. Ta je kriza trajala jednu godinu, bez igrača sa strane i bez uprave. Ostali su Bube koji je okupljao igrače i Luka koji je vodio balgajnu. Na kraju te godine bile su mnoge kritike, no na kraju su bile i pohavle jer smo spasili „Baranjac“ od ispadanja iz više grupe.
Početkom 1967. godine dolazi nam Nikola Kuček za trenera, Žeks golman kao i igrač Murda. Tada ponovo „Baranjac“ počinje biti onaj pravi, kroz igranje je bio sve bolji i bolji.
NK Baranjac je prvi puta prešao mađarsku granicu 1968. godine i odigravao utakmice sa mađarskim klubovima, kako u gostima tako i kod kuće. Tako je naš „Baranjac“ igrao u „Dunataj“, Dunavskom kupu, gdje je osvojio i dva prva mjesta i ostvario niz drugih uspjeha.
Od svih topoljskih igrača, za „Baranjac“ najviše je odigrao Knežević Stipo „Bube“.
Na osnivačkoj skupštini NK „Baranjca“ 1945. godine prvi upravni odbor je bio izabran ovako:
Jakšić Jerka „Milakov“ – predsjednik,
Bartolov Marko „Maćala“ – tajnik,
Kompanović Đula – blagajnik,
Topalov Luka – ispred omladine.
Članak je napisao gospodin Luka Topalov, jedan od najstarijih članova kluba.
Bilo je to davne 1944. godine kada je sva Europa bila u ratu. Baranja je oslobođena 17. 11. 1944. godine. 20. 12. 1944. povučeni su svi u vojsku, od godišta 1917 – tog do 1927 – og. Kako su bili kod kuće samo mladići do 16 godina, stvorena je omladinska organizacija, koja je vodila naše selo. Tako je omladina napravila i nogometno igralište.
Nogometni klub je osnovao mjesni odbor, to su bili sve stariji ljudi priko 30 godina. Tako se nogometni klub zvao „TANK“, što je značilo Topoljski aktivni nogometni klub. Pošto je bilo u novome društvu sve novo, tako je i naš klub dobio novo ime. Bilo je niz prijedloga da se zove „Podunavac“, „Šokadija“, pa i “Patava“, na koje je Bartolov Marko „Maćala“ predložio da se zove „Baranjac“. Bartolov je ujedno i bio tajnik mjesnog odbora kao i tajnik nogometnog kluba.
Prvih godina nije bilo službenih utakmica, sve do jeseni 1957. godine kada su se svi vratili iz vojske. Tako je prva utakmica odigrana u jesen 1947. na našem sadašnjem igralištu sa Duboševicom. Rezultat je bio 1:7. Duboševica je imala komplet opremu, a mi nismo imali ništa, neki u čarapama, neki i bosi, neki cipele, a neki i gumane opančiće. Eto tako je bila odigrana prva utakmica našega „Baranjca“.
Evo da vam opišem kako je postignut prvi gol za „Baranjac“. Približava se kraj utakmice i dođe Marko Iliškov zvani „Đeđa“ i on bi, kaže, malo igro. Zasuče on nogavice na hlačama, obuven u šarene čarapke, svi su se smijali pa i golman Duboševice. Udari Marko loptu čarapkom, padne čarapka, padne Marko ali lopta ode polako u gol. Eto tako je pao prvi gol za naš „Baranjac“.
Najveći problem bio je kako doći do opreme, nema novaca, nema robe. Tako je došlo malo robe u zadružni dućan, pa smo dobili bilo i crno platno, pa nam je Mato „Šnajder“ sašio prve dresove. Dresovi su izgledali ovako: bijeli dres, crna kragna, na grudima dio crnoga platna, kratki rukavi, oko ruba crna traka i crne gaćice. Posli toga dobili smo i nove kopačke bile boje. Do novca se teško dolazilo, tako da smo uvijek pravili razne zabave i priredbe na kojima se točilo piće kako bi došli do novca. Uvik smo bili složni „Baranjac“, omladina i vatrogasci, uvik smo radili svi za sve. Tako je napredovao naš „Baranjac“.
Imali smo igrače sa strane koji su bili zaposleni u zadruzi. Sa našim radom i zaradom uspili smo sagraditi gostionicu. Kada je bila gotova gostionica došlo je do nekih neslaganja od strane naših političara, tako da „Baranjac“ ulazi u veliku krizu, a bilo je to 1966. godine. Svi rukovodioci napuštaju „Baranjac“, odlaze u suce i delegate i otpuštaju sve strane igrače. Bili smo oslabljeni, ali smo se održali u toj ligi. Ta je kriza trajala jednu godinu, bez igrača sa strane i bez uprave. Ostali su Bube koji je okupljao igrače i Luka koji je vodio balgajnu. Na kraju te godine bile su mnoge kritike, no na kraju su bile i pohavle jer smo spasili „Baranjac“ od ispadanja iz više grupe.
Početkom 1967. godine dolazi nam Nikola Kuček za trenera, Žeks golman kao i igrač Murda. Tada ponovo „Baranjac“ počinje biti onaj pravi, kroz igranje je bio sve bolji i bolji.
NK Baranjac je prvi puta prešao mađarsku granicu 1968. godine i odigravao utakmice sa mađarskim klubovima, kako u gostima tako i kod kuće. Tako je naš „Baranjac“ igrao u „Dunataj“, Dunavskom kupu, gdje je osvojio i dva prva mjesta i ostvario niz drugih uspjeha.
Od svih topoljskih igrača, za „Baranjac“ najviše je odigrao Knežević Stipo „Bube“.
Na osnivačkoj skupštini NK „Baranjca“ 1945. godine prvi upravni odbor je bio izabran ovako:
Jakšić Jerka „Milakov“ – predsjednik,
Bartolov Marko „Maćala“ – tajnik,
Kompanović Đula – blagajnik,
Topalov Luka – ispred omladine.